O izletu iz pera naše korisnice:
MUZEJ KRAPINSKIH NEANDERTALACA
Odakle početi?
Bilo je to 18. travnja, bila sam toliko radosna i uzbuđena da nisam spavala pola noći i već u pola 7 ujutro sam bila na nogama. Prošao je doručak i ubrzo smo autobusom krenuli putem Krapine. Kako nam je socijalna radnica najavila, trebali smo proći 3 županije o kojima je ponešto ispričala, govoreći o znamenitostima i običajima.
Vrijeme putovanja je brzo prošlo uz „vodičke priče“ i razgovor s prijateljem Zvonkom. Iako je bilo kišovito istraživački entuzijazam nije nestao. Svi smo živo pričali o tome što nas čeka u Muzeju a neki su se unaprijed raspričali o svečanom ručku koji nas je čekao u restoranu „Preša“. Tako predivan i živopisni brežuljkasti kraj nas ne može razočarati, pomislila sam.
Na putu do Muzeja prošli smo šarmantne kućice sa suvenirima, koje su bile okružene brežuljcima i informativnim turističkim stazama. Usput sam okinula i nekoliko fotografija, s namjerom da mi taj dan ostane u još ljepšem sjećanju. Kad smo se svi skupili dočekala nas je simpatična voditeljica i uputila nas da odgledamo kratak film o načinu života neandertalaca. Tako smo imali prilike vidjeti kako su se oblačili, komunicirali te što su i kako su jeli. Naime, nosili su odjeću napravljenu od kože i krzna divljači koje su lovili ručno napravljenim kopljima od štapova i tesanog kamenja. Živjeli su u pećinama gdje je vazda gorjela vatra, koja ih je istovremeno grijala i štitila od napada vukova. Po danu su muškarci bili u lovu a žene brinule o djeci i starijima. Higijena se obavljala u potocima, rijekama i slapovima. Liječili su se biljem. Najviše me dirnuo prizor muškarca koji grli svoju ženu i dijete prije počinka a kojim film ujedno završava. Nakon toga smo krenuli u turu po Muzeju koji je izgledao vrlo mistično i tajnovito zahvaljujući prigušenim svjetlima i razno raznim umjetničkim instalacijama.
Voditeljica je priču započela s istraživačem Dragutinom Gorjanovićem-Kranbergerom koji je iskopao prve kosti i napravio lijepljenom rekonstrukciju kostura i ostalih važnih predmeta vezanih za život neandertalaca. Tada smo saznali da je neandertalac živio prije oko 130000 godina, a na nalazištu je pronađeno čak 900 kostiju, 1000 komada alata i oruđa, te oko 2000 fosila od kojih smo neke imali priliku i vidjeti. Muzejska građa je tematski podijeljena na dva dijela; prvi je smješten na brdu Hušnjakovu koje je proglašeno najvećim nalazištem pračovjeka, te važnim podacima o skupljanju i očuvanju artefakata, dok je drugi dio orijentiran na priču o velikom prasku te daljnjem razvoju života. Kronologijom vremena od prije 200000 godina ispisana je na podu koji je maksimalno iskorišten kao izložbeni prostor. Prikazani su ostaci francuskih, njemačkih, krapinskih i bliskoistočnih neandertalaca, a zgodan je i redoslijed skulptura razvoja pračovjeka, koji kao prvi pokazuje etiopskog pračovjeka. Zanimljiv je i izložak dinosaura koji se mogao dotaknuti, a tu je i kran, interaktivna instalacija ležećeg bolesnika u krevetu pomoću kojega smo mogli uočiti koje su najčešće ozljede pračovjeka, na taj način da smo mogli dotaknuti dio tijela, pa bi se na tijelu i ekranu pojavila vrsta ozlijede i način liječenja u tadašnje doba. Nadalje nailazimo na dioramu, prizor iz života neandertalaca za ognjištem, čija je autorica francuska kiparica Elizabeth Doime, koja je isti izložak izrađivala čak punih 10 godina, zbog čega je to najatraktivniji izložak. Meni osobno se najviše svidio dio pravog brda gdje su pronađeni ostaci koji je savršeno inkorporiran u Muzejski prostor. Gigantska skulptura DNA zavojnice podsjeća nas na važan nalaz istraživača Maxa Plancka o podudarnosti između genetske strukture neandertalaca i današnjeg čovjeka. Jedan dio Muzeja posvećen je i pojavi umjetnosti od prvog artefakta iz Ulma, pa sve do Vučedolske skulpture, odnosno kroz bakreno doba, željezno doba, antiku pa sve do vremena hrvatski kraljeva. Zabavan izložak su interaktivni ekrani gdje se posjetitelj uz propusnicu mogao i poslikati.
Kad je tura završila, veselo smo pohitali do autobusa usput snimajući fotografije. Brzo smo se smjestili u autobusu te krenuli putem restorana Preša, usput se diveći predivnom brežuljkastom kraju. U restoranu nas je dočekao ljubazno osoblje i atraktivan prostor, pa smo se kulturno smjestili na naša mjesta počevši čavrljati o dojmovima s izleta. Atmosfera i gastro ponuda su bili odlični, te smo svi uživali u jelu, nakon kojeg nas je dočekao fini desert i kava.
Došlo je vrijeme povratka u Dom. U autobusu nas je animirala socijalna radnica Doroteja uz koju smo bezbrižno pjevušili narodne pjesme i uživali u vožnji.
Sara Adamić
